ΤΟ ΘΑΥΜΑ ΤΗΣ ΘΕΟΘΕΝ ΒΕΒΑΙΩΣΕΩΣ (ΜΕΤΑΦΡΑΣΙΣ ΕΚ ΤΗΣ ΕΛΛΗΝΙΚΗΣ ΕΙΣ ΤΗΝ ΚΡΟΑΤΙΚΗΝ ΓΛΩΣΣΑΝ ΥΠΟ Π. ΠΑΝΤΕΛ
ΠΑΡΑΤΙΘΕΤΑΙ ΤΟ ΘΑΥΜΑ ΤΗΣ ΘΕΟΘΕΝ ΒΕΒΑΙΩΣΕΩΣ ΟΠΩΣ ΤΟ ΚΑΤΕΓΡΑΨΕΝ Ο ΣΥΛΛΟΓΟΣ ΤΩΝ ΟΡΘΟΔΟΞΩΝ ΤΗΝ ΕΠΟΜΕΝΗΝ ΤΗΣ ΕΜΦΑΝΙΣΕΩΣ ΤΟΥ ΤΙΜΙΟΥ ΣΤΑΥΡΟΥ ΤΟ ΕΤΟΣ 1925. ΜΕΤΑ ΑΠΟ ΤΟΝ ΜΙΚΡΟΝ ΠΡΟΛΟΓΟΝ ΥΠΟ ΤΟΥ Π. ΠΑΝΤΕΛΕΗΜΟΝΟΣ ΑΚΟΛΟΥΘΕΙ Η ΜΕΤΑΦΡΑΣΙΣ
ΒOŽJE SVJEDOČENJE
Nakon što su 1924.g. tadašnji konstantinopοlski patrijarh Meletios Metaksakis i athinski arhiepiskop Hrisostomos Papandopulos u bogoslužbenu upotrebu uveli papski gregorijanski kalendar te time kler i narod mimo njihove volje upleli u herezu ekumenizma, istinitoortodoksni kršćani predvođeni svetogorskim ocima koji su se žestoko suprotstavili novotariji, odmah su prekinuli crkveno općenje sa službenom Crkvom. Iako u manjini spram mase koja je po inerciji primila izvana nametnutu novotariju, upravo ovi „pobunjenici“ nastavili su povijesni put Ortodoksne Crkve Helade i postajli dostojni pohvale u smislu i duhu kanonskog prava Crkve. U to vrijeme oni su bili bez episkopa (tek 1935. tri episkopa javno su ispovijedili da je službena Crkva postala heretička, da su sv. tajne koje vrši nevaljane i da prelaze u Istinitu Crkvu, te su na temelju takvog ispovjedanja od ortodoksnih bili primljeni kao njihovi predvodnici). Izazvana neposlušnošću ortodoksnih, smatrajući ih za društvo opasnim shizmaticima, novokalendarska Crkva i država započinju progone. Zatvaraju crkve, uhićuju svećenike, događala su se i upadanja za vrijeme liturgije i prevrtanja oltara sa svetim tajnama i druge represalije kakvih nije bilo ni u vrijeme turskog ropstva. Ortodoksnima nije preostalo ništa drugo nego da pomoč traže jedino od Boga. Nakon svega toga te budući da su se službene crkvene i državne vlasti oglušile na ozbiljne dogmatski i kanonski argumentirane prigovore svetogorskih otaca o besmislenosti uvođenja papskog kalendara, Onaj koji sve vidi i zna poslao je svoju potvrdu da je vjekovni od Crkve ustanovljeni blagdanoslov po Njegovoj volji.
Čudesna pojava Znaka Svetog Križa dogodila se 14. rujna 1925.g. godinu dana nakon prihvaćanja od strane Heladske Crkve novog kalendara (koji je Ortodoksna Crkva osudila od trenutka njegovog nastanka u 16.st.), iznad crkve Sv. Ioana Bogoslova u podnožju brda Imitos koje se uzvisuje iznad Athine, gdje su ortodoksni služili bdijenje uoči blagdana Uzvišenja Svetog Križa. Pogledajmo kako ovo čudo opisuje „Udruženje ortodoksnih“ (prvotni naziv pod kojim se u to vrijeme u javnosti predstavljala IOC) u obavijesti koju je objavilo 25. IX 1925. „Udruženje ortodoksnih“ koje slijedi stari crkveni kalendar i svagda nepokolebljivo ostaje u skladu s njim i koje uvođenje gregorijanskog kalendara u Crkvu smatra protivvjerskim i protivkanonskim, danas 14. rujna po rečenom starom kalendaru proslavljalo je blagdan Uzvišenja Svetog Križa. Sinoć od 9. ure 2000 članova Udruženja okupili su se u seoskoj crkvi Sv. Ioana Bogoslova gdje se služilo bdijenje. Podrazumijeva se da ovo okupljanje vjernika nije promaklo pozornosti organa vlasti koji su od 11. ure u noći pratili službu radi, kako su izjavili, održavanja reda. Ali kakav god bio razlog njihovog poslanja malo vremena po njihovom dolasku htjeli nehtjeli, zbog rečene naredbe vlasti, bili su prisiljeni priključiti se mnoštvu vjernika koji više nisu mogli stati unutar prostora hrama. Oko pola sata prije ponoći točno iznad hrama krečući se od istoka prema zapadu pojavio se svjetli bijeli Križ čiji se sjaj prostirao samo na hram i vjerničko mnoštvo u okolnom prostoru potpuno zasjenjujući sjaj zvijezda i kao reflektorom obasjavajući hram i njegovo okruženje. Horizontalna linija tog nebeskog Križa bila je nagnuta na desno prema donjem dijelu vertikalne linije oblikujući manji križ umetanjem manje horizontalne linije. Ovaj nebeski znak bio je vidljiv pola sata i poslije se počeo mala po malo gubiti. Ono što je slijedilo pojavi ovog nebeskog znaka nemoguće je ispričati ljudskim riječima. Svi su popadali na koljena plačući potreseni, počeli pojati slaveći Gospoda jednim ustima i jednim srcem. Organi vlasti odustali su od njihovog zadatka našavši u dubini svog srca vjeru svog djetinjstva (kasnije oni su se vratili u IOC a jedan odnjih se zamonašio op.pr.). Čitav taj prostor postao je kutak nadzemaljskog svijeta. Svi su bili obuzeti neizrecivo i najdublje potreseni, svi su plakali. Bdijenje se nastavilo i završilo oko 4 ure u jutro, kada se sva rijeka ljudi slila u grad pripovijedajući na svakom koraku o nočašnjem čudu kojeg su bili svjedoci.* Sigurno će biti nevjerujućih koji će sve osporavati i objašnjavati kao fenomen autosugestije ili nametati bilo koje drugo obrazloženje, ali uvijek ovoko ili onako sa trulim izvrnutim argumentima. Ako se uzme u obzir da nije riječ o pojavi koja poput munje trajala samo jedan trenutak nego o fenomenu vidljivom više od pola sata, koji je gledalo i čudilo mu se i 2000 ljudi, da su među vidiocima ovog svjetlog i nebeskog Križa srećom bili i organi vlasti, Crkva i Država imaju zadatak ispitati i službeno objaviti događaj. U svakom slučaju smatramo da pojava ovog nebeskog Križa baš na blagdan Uzvišenja Svetog Križa po starom kalendaru, pokazuje Božje svjedočenje, čak što više dano javno svima na znanje, o ispravnosti uvjerenja onih koji slijede taj kalendar, te predstavlja i upraviteljima Crkve pomoć sa neba da preispitaju jednostrano i antikanonsko rješenje o uvođenju u našu Crkvu gregorijanskog kalendara i odcjepljenju od velikog tijela Crkve.
Pravna komisija Udruženja Ortodoksnih
____________________ * Iz novinskih izvještaja vidi se da je bilo i svjedoka koji su nebeski znak vidjeli iz drugih dijelova grada iako nisu prisustvovali bogoslužju.